Prehrana
Odgovarajućom prehranom možete spriječiti nastanak hemoroida i olakšati postojeće tegobe. Nasreću, nisu potrebne nikakve radikalne promjene u prehrani niti stroge dijete. Preporučena dnevna količina vlakana za dobar rad crijeva je 25 do 30 grama. Unos dovoljno vlakana i dosta tekućine (voda, sokovi, čaj…) omogućit će mekanu i redovitu stolicu, što je vrlo bitno za liječenje hemoroida. Promjena prehrane mora biti postupna jer nagli unos velikih količina vlakana izaziva napuhanost, vjetrove i grčeve u trhuhu. Vlakna su neprobavljiva u našem probavnom traktu, ali pod utjecajem bakterija u debelom crijevu fermentiraju i stvaraju plinove koji izazivaju napuhavanje. Svakodnevnim bi se rječnikom to objasnilo da se u početku – mnogo prdi. Kasnije se napuhavanje smanjuje.
Bogat izvor vlakana su žitarice te proizvodi od punozrnatog brašna, grah, leća te sušeno voće. Tablica 1. Svježe voće i povrće zbog visokog udjela vode (80 do 95%) sadrži relativno malo vlakana. Treba, primjerice, pojesti 300 g jabuka ili 850 g zelene salate da se unese 6 g vlakana, koliko ih ima u jednoj kriški graham kruha (100 g). Da bismo unijeli 12 g vlakana, trebamo pojesti 100 g mueslija, ili 600 g jabuka, ili čak 1750 g zelene salate. No, uvijek postoji i druga strana medalje. Vlakna iz žitarica su pretežno netopiva u vodi i mogu uzrokovati napuhavanje i plinove. Vlakna iz voća su, pak, pretežno topiva te značajno manje napuhuju.
Naša je preporuka postupno uvoditi više punozrnatih žitarica (crni, graham ili punozrnati kruh, muesli) te poneku voćku ili povrće. Naše bake nisu znale mnogo o vlaknima, no iskustvo im je govorilo da kompot od suhog voća (šljive i smokve) čini stolicu mekšom. Mi znamo da suho voće ima približno 9 g vlakana u 100 g te idealni omjer topivih i netopivih vlakana koji znači minimalno stvaranje plinova i napuhavanje. Dakle, šalica kompota od suhog voća bila bi idealan dodatak vlaknima iz žitarica. Iznenadit će vas sadržaj vlakana u omiljenim dječjim namirnicama (kokice, čips, prženi krumpirići). Svakako morate piti dovoljno tekućine (oko 2 litre dnevno), u što se ubrajaju voda, čajevi, razni napici, kava, juhe i jušna jela.
Drugi izvor vlakana je dodavanje mekinja ili psilijuma u prehranu putem granulata ili kapsula. Takvi preparati su potpuno prirodni. Ako ne volite hranu koja sadrži mnogo vlakana, preparati koji sadrže psilijum ili mekinje jednako su dobra i zdrava alternativa. Preparate je potrebno uzimati postupno da se crijeva priviknu te da ne bude previše napuhavanja. Istovremeno treba piti dosta tekućine jer vlakna mogu vezati veću količinu vode i značajno nabubriti.
To bi bile naše glavne preporuke o prehrani za regulaciju stolice- pridržavajući ih se, približili biste se unosu od 25 g vlakana dnevno te značajno smanjili tegobe vezane uz hemoroide.
Začinjena hrana (papar, crvena paprika, feferoni ) i crno vino pogoršavaju svrbež i pečenje nakon stolice te bolesnici imaju osjećaj da su dobili upalu hemoroida. No, kako smo već rekli, kod hemoroida nema upalne komponente.
Tablica 1. Sadržaj vlakana u pojedinim namirnicama.
| Namirnica 100 g | Sadržaj vlakana u gramima ( TOPIVA + NETOPIVA ) |
| kruh crni | 4,7 |
| punozrnati | 13,6 |
| raženi | 8,3 |
| bijeli | 1,9 |
| kornfleks | 2,0 |
| muesli | 12 |
| čips | 3,8 |
| kokice | 10,0 |
| pomfrit | 3,0 |
| jabuka s korom | 2.0 |
| kruška s korom | 3,0 |
| naranča bez kore | 1,8 |
| breskva | 1,9 |
| sušene šljive i marelice | 8,7 |
| sušene smokva | 9,3 |
| masline | 2,0 |
| Grah | 6,3 |
| Leća | 11,2 |
| kupus | 1,8 |
| zelena salata | 0,7 |
| mrkva | 2.4 |
| karfiol | 1,8 |
| Krastavci | 0,6 |
| rajčica | 1,2 |
| Špinat | 2,6 |
Vlakna
su dijelovi stanične stijenke biljaka koje probavni enzimi ne mogu ragraditi. Vlakna čini celuloza, hemiceluloza, lignini, pektin, mucini i gume. Svi su polisaharidi osim lignina.
Djelotvornost vlakana u prehrani poznata je već tisućama godina. Hipokrat je 430 g prije Krista opisivao da crno brašno povoljno djeluje na stolicu za razliku od bijelog brašna
Prehrana bogata vlaknima može povoljno utjecati na brojne bolesti i stanja
- smanjuje rizik kardiovaskularnih bolesti ( infarkt, moždani udar ) 20 do 40%. Vlakna štite i od razvoja metaboličkog sindroma ( debljina, visok tlak, povišene masti i kolesterol u krvi). Vlakna iz žitarica su se pokazala posebno korisna
- smanjuje rizik nastanka za sećerne bolesti tip II za 21%.
- razvoj divertikulitisa ( proširenja debelog crijeva ) može se smanjiti i do 40 %
- konstipacija i hemoroidi – vlakna bubre u deblom crijevu i povećavaju volumen stolice što potiče rad crijeva. Stolica je mekana te nema napinjanja prilikom obavljanja nužde.
- vlakna ne spriječavaju nastanak tumora debelog crijeva. Prethodna istraživanja su pokazala da vlakna smanjuju rizk nastanka tumora, no novije studije na velikom broju ispitanika i kroz duži niz godina je pokazao da vlakna ne spriječavaju razvoj tumora debelog crijeva.
Postoje dvije skupine vlakana – topljiva i netopljiva u vodi (obje skupine nisu probavljive tj ne razgrađuju se u pod utjecajem enzima probavnog trakta). Oko 75% vlakana su netopljiva vlakna. Ukoliko je na namirnicama navedena količina valakna ( najčešće na mueslima ) ona se odnosi na ukupan sadržaj vlakana ( topljiva + netopljiva )
Netopljiva vlakna čine celuloza, hemiceluloza, lignin. Nalaze se u mekinjama, kori voća i povrća. Ubrzavaju prolaz crijevnog sadržaja kroz crijeva, povećavaju volumen stolice i omekšavaju je te tako pospješuju redovitu stolicu.
Topljiva vlakna čine pektin, gume i mucini. Nalaze se u sočnom dijelu voća, sjemenkama psilijuma, grahu i leći. Ta vlakna bubre u želucu i mogu smanjiti osjećaj gladi, u debelom crijevu pod utjecajem bakterija djelomično fermentiraju te nastaju kratkolančane masne kiseline koje reguliraju imunološke procese u crijevu. Tako smanjuju prejaki imunološki odgovor kod upalnih bolesti crijeva.
Današnja prehrana znatno se razlikuje od prehrane naših predaka počevši od kamenog doba pa sve do pred kojih stotinjak godina. Naši preci u kamenom dobu konzumirali su oko 100 grama vlakana na dan, za razliku od suvremene današnje prehrane kojom unesemo oko 15 g dnevno. Smatra se da bi trebalo dnevno unijeti oko 25 do 30 g vlakana na dan za normalno funkcioniranje probave.
Naši preci u kamenom dobu jeli su skupljene plodove ( punozrnate žitarice, voće i povrće ) koji su imali visok sadržaj vlakana ( 12 g / 100g ). Voljeli su i meso, ali bi ga jeli samo kad su ga ulovili. Meso divljih životinja ima samo petinu masti uzgojenih životinja (i veći udio nezasićenih masnih kisalina). Ima upola manje kalorija i više bjelačevina. Prema dosptupnim podacima nisu uzgajali domaće životinje niti pili mlijeko i mliječne prerađevine. Njihova hrana je sadržavala samo dvadesetinu soli koju mi danas dnevno pojedemo. Znači prehrana im se satojala od puno žitarica, a malo mesa, šećera i soli. Mislimo da je naš probavni sustav i formiran za probavu takve hrane (da izvuče što više hranjivih sastojaka iz prehrane bogate vlaknima, a siromašne mesom, mastima, šećerom i soli). Takva prehrana s puno vlakana i malo masti bila u doba Mezopotamije, Grčke i Rima te u Europskim zemljama sve do početka 20 stoljeća. Zadnjih stotinu godina dolazi do značajne promjene u prehrani u razvijenim zemljama. Povećava se unos mesa, mlijeka, soli i šećera, a smanjuje unos vlakana iz žitarica, što postaje standard današnje prehrane. Zato se ne treba čuditi tolikom broju debelih ljudi, povećanoj razini kolesterola i triglicerida u krvi, opstipaciji već u dječjoj dobi.
Tjelovježba
Redovita sportska aktivnost nije povezana s povećanom učestalosti hemoroidalnih tegoba. Hodanje, plivanje, vježbanje na aerobnim spravama (steper, orbitrek – eliptical) korisni su za zdravlje općenito ali i za poticanje rada crijeva pa ih mi redovito preporučujemo našim bolesnicima. Treba izbjegavati naporno fizičko vježbanje, npr bodybuilding, dizanje utega, trbušnjake, kopanje u vrtu jer takve aktivnosti mogu pogoršati tegobe s hemoroidima.
