Analni jastučići nalaze se ispod ispod sluznice završnog dijela debelog crijeva (analnog kanala). Sastoje se od krvnih žila, glatkih mišića i elastičnog tkiva. Stvaraju se tijekom embrionalnog razvoja i svako ih dijete ima već prije rođenja.
Unutar jastučića je složen splet arterija i vena koji je uz pomoć mišićnih i elastičnih niti povezan sa stijenkom analnog kanala (potporne niti analnih jastučića). Krvnih žila ima mnogo više nego što je potrebno za prehranu tkiva, što znači da krv tu ima i drugu funkciju. Ta je funkcija punjenje i povećavanje hemoroidalnih jastučića. Krv ne prolazi kroz kapilare u tkivo za prehranu već izravno iz arterija u vene. Vene su specifično građene, s grozdastim proširenjima. Prije se vjerovalo da su takva grozdasta proširenja odgovorna za nastanak hemoroida pa su hemoroidi pogrešno proglašavani proširenim venama. Takva pogrešna pretpostavka potječe još od Hipokrata, a zadržala se sve do današnjih dana pa se i dalje može naći u brojnim knjigama i na mnogim internetskim stranicama. Ali, danas znamo da su takva proširenja normalan dio analnih jastučića te da se ispunjavaju krvlju i tako povećavaju volumen tim jastučićima te pomažu zatvaranju analnog otvora. Tijekom života ti se jastučići počinju spuštati prema izlazu analnog kanala te tako nastaju hemoroidi. Nažalost kod nekih ljudi to spuštanje počinje već u mladosti pa oni tegobe s hemoroidima počinju osjećati već u dvadesetim godinama.
Sluznica iznad nazubljene linije nema živčanih završetaka pa zato unutrašnjih hemoroidi ne bole. Zbog toga je i moguće podvezivanje unutrašnjih hemorida bez anestezije (uspavljivanja bolesnika). Sluznica ispod nazubljene linije postupno prelazi u kožu oko anusa, a oba područje su puna živčanih završetaka te izrazito osjetljiva na bol.
